Kazalište me privlači jer tamo su stvari kojih nema u trgovini. Sve što jest, unikat je.
Jasna Vastl
Moj prvi susret s lutkama Jasne Vastl bio je sasvim slučajan i nije se dogodio u kazalištu nego u domu njezinih roditelja u Škofjoj Loki. Ustvari, tamo sam vidio razna svakodnevna pomagala, uporabne krpene predmete i pokrivala za koje bih dao ruku u vatru da su “samo” lutke. Njihova ludička narav naprosto me tjerala da ih uzmem u ruke. Da, baš kao što djeca posežu za tuđim igračkama...
I danas, kad Jasnin impresivan raspon lutkarskih i kostimografskih ostvarenja za djecu i odrasle već dobro poznajem, taj mi je (prvi) dojam samo još čvršći.
Sjedeći na njenim teatarskim predstavama, šetajući samostalnom izložbom ili listajući njen portfolio, uvijek se, naime, ponovo pitam o toj neodoljivosti njenih kreacija i, rekao bih, imanentnom diktatu u njima što sili na osobno određenje spram njihove ekspresivne prirode.